|
|
Tamna strana mjeseca
05.11.2005., subota
još muku mučim
s tim kako da uredim malo ovaj blog, ukoliko će ga i biti...još nisam baš proficient, al nadam se popravit
|
02.11.2005., srijeda
Kakvo sranje
Evo. budući da već neko vrijeme posjećujem blogove rodbine (incognito) shvatih da uopće nije tako loše ispucavat se u prazan prostor, pa ako neko naleti - dobro. Ako nitko ne naleti: još bolje:))
I tako, mislim da je bolje početi bez ikakve ambicije. Lipo započet, pa di pukne. Mislim, početci su uvijek problematični, pogotovo ako se nalazimo usljed manjka inspiracije za bilo šta, aj jeb'ga, ako blog postoji za išta, to je zato da bismo se malo ispucali, zar ne.
Šta da kažem for starters, radije ne bih s konkretnim, tu se uvijek izgubim u vaganju između važnog i nevažnog. Mislim, bolje je da se konkretno isčitava iz implicitnog, nego obrnuto.
Današnji dan nije uopće počeo loše, brojeći činjenice da sam se luđački naspavala, pa bar nisam dobauljala u jutarnju smjenu ni sebi ni svome. Radeći ujutro vrijeme mi brže prolazi, za razliku od popodne kad prilično mrtvo, vjerovatno zbog zimulje koja se prišuljala priličnom brzinom, pa manje ljudi dolazi.
Dragi i ja smo prilično dobro posljednjih dana, iako se permanentno provlače neki idiotski konflikti, najčešće oko pizdarija kao što su kućanski poslovi i drugačijeg poimanja reda vs. nereda. I šta je najgore, najčešće sam ja inicijator takvih glupih rasprava koje završavaju vatrometom, pod čim ne mislim na ništa lijepo:) S druge strane, bolje da se kačimo oko suđa nego oko ne znam ni ja čega.
Zadnjih par dana praznikovanja prošlo je prilično ugodno, iako sam napočetku bila malo razočarana činjenicom da mi nije uspijelo pokrcat se u auto i otići u Split s Damirom koji je prevozio Ledu do Zadra. To me je ispočetka deprimiralo, al smo se dragi i ja poprilično zabavili ovih par dana kod kuće, tako da sam brzo zaboravila na propuštenu priliku. Većinu vremena sam provela završavajući igrati Arcanum, koji sam započela igrati još prije dvi godine. Osjećala sam se pomalo tužno kad sam završila s kampanjom, prisjećajući se kroz prizmu igrice kako je dvije godine u perspektivi prohujalo kao dva sata. Ah, kako vrijeme leti, a mi stojimo...
Neću sad nešto duljit za početak, osim što ću reć kako izgleda da se ekipa s kojom smo trebali putovat za Split ostala nešto malo dulje u Zadru, ludo(!) se zabavljajući oko čega će, kako čujem nastati prava trakavica. Ali, avaj, ja službeno o tome ne znam ništa. Pa, onda bolje da šutim.
Eto, toliko za ovaj početak...baš me zanima koliko će mi se dati.
vo-zdra
|
|
|